Izgubljeni u postavkama

Izgubljeni u postavkama

Nekad davno, u sada već zaboravljeno doba, korisnici su mogli dobiti uputu kako da podese sistem ili program. Na žalost, ovo nije početak bajke, prije početak horor priče. Već (jako) puno godina pišem savjete za korisnike i često sam govorio o tome kako dobro podesiti neki program ili sistem, odnosno računalo. Danas to više nije moguće jer su autori zamislili da korisnici ne mijenjaju postavke. To im omogućuje pristup do informacija o korisniku kako bi ga bolje prodali kupcima reklama.

Sve se može podesiti!

Naravno, postavki u programima (i sistemu) i dalje ima jako puno i korisniku je omogućeno da ih podesi kako želi. No to je samo privid. Kao prvo, broj postavki je tako velik da većina nema ni volje ni vremena da ih podešava. Osim toga dostupne su uglavnom postavke za "šminku" pa se korisnici do mile volje mogu igrati s bojama, izgledom i slično.

Stvarno važne postavke, kojima se mijenja ponašanje programa, sprječava neželjeni pristup podatcima i štiti privatnost korisnika, jako su dobro skrivene. Pri tome se posebno pazilo da se korisnika uvjeri kako ih ne treba mijenjati, radi sigurnosti. Promijenite li postavku koja smanjuje odljev podataka odmah će iskočiti prozor koji će vas (lažno) uvjeravati da je zbog toga računalo ugroženo ili da  je izgubilo funkcionalnost. I program za zaštitu od virusa upozoravat će vas da ste ugroženi ako ste zabranili uzimanje podataka s vašeg računala. Isključite li ovo upozorenje ono će se nakon nekog vremena samo ponovno uključiti. Da stvar bude gora sistem sadrži cijeli niz rješenja koja mogu biti korisna (a nekome i nužna) koja neće raditi ako ograničite odljev podataka. 

Dakle, korisnika se obmanjuje, nude mu se površna podešavanja i straši ga se lažnim sigurnosnim upozorenjima. No možda je najuvredljivije što se sve to predstavlja kao da je namijenjeno dobrobiti korisnika, čak se i ukidanje nekih korisnih mogućnosti predstavlja kao napredak. Tako se u posljednjem unapređenju Windows 10 sistema (proljeće 2019) kao novost za korisnike oglašava mogućnost odgode automatskih unapređenja (auto update). Tako se korisniku nudi da odgodi cijelu stvar do 7 dana te ovo može 5 puta ponoviti. Čak i mediji o ovome pozitivno govore premda je riječ o novosti samo za korisnike Home inačice. Pri tome nitko ne govori da se na pro inačici auto update mogao odgoditi na rok od 6 tjedana (42 dana), a sada i na Pro inačici treba odgodu ponoviti svakih 7 dana. Dakle, prava su smanjena. Osim toga tko će se sjetiti svaki tjedan ponoviti odgodu?

Što učiniti?

Mnogi korisnici (s pravom zbunjeni) ovim stanjem odgovor traže na Internetu. No tamo je moguće pronaći samo dvije krajnosti. Tako neki autori hvale sve funkcije koje sistem pruža ako mu dozvolite da slobodno uzima vaše podatke i okreću se podešavanju izgleda sučelja. Druga grupa autora zauzima suprotan stav i predlaže obavezno gašenja svih funkcija, čime se rad sistema ozbiljno narušava. Sredine zapravo nema.

A sredine nema jer je nije moguće napisati, što nas vrača na početak ove priče. Nakon svih ovih godina jednostavno ne mogu napisati preporuku što da činite. Pitate li imali postavki koje bi trebalo mijenjati  odgovor je DA. Pitate li hoće li to isključiti određene funkcije odgovor je ponovno DA. Zapravo je potrebno potražiti kompromis. No kompromis zavisi od potreba, želja i navika svakog pojedinog korisnika. Stoga savjeti moraju biti osobni i mogu ih dati tek nakon detaljne analize korisnikovog korištenja računala. 

Stoga, ako nemati volje, želje i vremena upoznati se sa svim postavkama, potražite dobro upućenog administratora koji će vam pomoći u pronalasku vama primjerenog rješenja.

Prednosti i "prednosti" (5G treći dio)

Prednosti i "prednosti" (5G treći dio)

U prethodna dva djela upoznali smo lažne i stvarne probleme s kojima se 5G tehnologija susreće. Stoga je vrijeme da se pozabavimo i prednostima koje ova tehnologija donosi. O tome se, naravno, najviše piše i skoro svi govore o sjajnoj budućnosti, ali, na žalost, često bez puno stvarne istine. No i to je već postalo uobičajeno. Na pragu svake nove tehnologije slušamo priče, ponekad i bajke o njenim blagodatima, a onda uslijedi otrežnjenje. Dakle, pokušajmo razlučiti stvarne od marketinški napuhanih prednosti ove tehnologije.

Brzina

Svaka nova generacija mobilnih komunikacija donijela je veće brzine. Dakako, i 5G slijedi tu praksu. Teoretske brzine (s naglaskom na teoretske) idu i do 20 Gb/s (Giga bita u sekundi). Tako se spominje prenošenje cijelog igranog filma u samo nekoliko sekundi. Naravno, (kao i kod svih dosadašnjih tehnologija) stvarne brzine će biti značajno niže. U stvarnosti postoji cijeli niz smetnji, prepreka i problema koji dovode do pada brzine. 

No pitanje je i trebaju li nam te brzine. Ako gledate film koji traje 90 minuta i on se do vas doprema brzinom koja je veća od brzine kojom se prikazuje, veća brzina nije vam ni potrebna. Osim toga informacije koje dopremate na uređaj treba nekamo snimiti. U većini slučajeva uređaji (npr. mobiteli) zapisuju informacije znatno nižim brzinama. Dakle, tako visoku brzinu ne mogu koristiti.

Stvarno visoke brzine koristi će se samo u slučaju kad se veza koristi za povezivanje više uređaja, na primjer neke lokalne mreže s više priključenih uređaja. Druga prednost velike brzine je što će se zahtjevi pojedinih uređaja brže ispunjavati pa će sustav moći opsluživati znatno više korisnika.

Puno kanala

O tome se manje govori (svi pričaju o brzini), ali 5G donosi puno više kanala odnosno mogućnost povezivanja puno više uređaja. Ovo je stvarna dobrobit, pogotovo kad znamo da su sadašnje veze dobrano zakrčene. Znamo li da će uskoro pored postojeće opreme na mrežu biti povezana i gomila drugih uređaja (npr. smart uređaji, automobili, nadzorna i upravljačka tehnologija itd.) veći broj kanala i veća propusnost su nam nužni. Upravo kraći domet visokofrekventnog signala koji smo opisali kao nedostatak ujedno je i prednost. To omogućuje znatno manje ćelije, a u svakoj od njih možemo nezavisno koristiti dostupne kanale.

Tako će, na primjer, 5G omogućiti povezivanje automobila u prometu i time osigurati sigurnije uvjete na cesti. Pojednostavljeno rečeno, ako vozila znaju gdje su druga vozila mogu izbjeći sudare. Osim toga mogu prilagoditi kretanje uvjetima u prometu i tako povećati propusnost prometnica. Na pragu smo šire primjene autonomnih vozila, što dovodi do isključivanja najnesigurnijeg djela prometa (čitaj: vozača). To je praktično neostvarivo bez međusobne povezanosti vozila.

Naravno, više kanala omogućit će i znatno bolje sustave nadzora pa uskoro možemo zaboraviti i zadnje tragove privatnosti. Ali to je već druga priča.

Latencija

No sigurno najveća (ali i najteže razumljiva) prednost 5G je manja latencija. Da bi razumjeli zašto je to važno prvo treba pojasniti što je latencija. Kada korisnik zatraži neku informaciju njegov uređaj pošalje odgovarajući zahtjev serveru. Potrebno je određeno vrijeme da se taj zahtjev dopremi do servera. Čak i kad server gotovo trenutno odgovori potrebno je vrijeme da odgovor stigne do korisnikova uređaja. Vrijeme od upućivanja zahtjeva po do primitka odgovora naziva se latencija.

Latencija se mjeri u milisekundama. Kod postojećih mreža kreće se od nekoliko desetaka pa čak do nekoliko stotina milisekundi, u zavisnosti od propusnosti i zauzetosti mreže. Ovo na prvi pogled zvuči smješno. Čekate li jednu ili dvije desetinke sekunde da vam stigne neka web stranica, teško da ćete to uopće primijetiti. No ako igrate računalnu igru uspori li se vaša reakcija za dvije desetinke sekunde to obično znači da je vaš protivnik upuca vas, a ne vi njega. Zapravo, s tako visokom latencijom uopće nije moguće igrati igre.

No stvar je često i znatno ozbiljnija. Dva (povezana) automobila koji se kreću jedan prema drugome brzinom od 90 km/h za dvije desetinke sekunde prijeđu 10 metara. Sasvim je jasno da 10 metara kašnjenja pri kočenju može nekoga stajati života.

Drugi ozbiljni primjer je upotreba veze za kirurški zahvat na daljinu. Ne treba objašnjavati što znači da se robotski skalpel zaustavi dvije desetinke sekunde nakon što je to kirurg naredio.

Dakle, treba nam manja latencija. Prema najavama 5G bi trebao imati latenciju od jedne milisekunde. Nekako sumnjam u ostvarivost tih najava, ali ostane li ispod 5 milisekundi bit će to ogromni napredak.

Zaključak

Dakle, 5G donosi veće brzine, više kanala, manju latenciju, a i neke druge prednosti (npr. veću pouzdanost veze). Sve ovo neće biti baš tako sjajno kao što se najavljuje, ali će biti značajno poboljšanje u odnosu na sadašnje tehnologije. Omogućit će povezivanje puno više uređaja i tako svijet učiniti nešto boljim, ali će, kao i svaka tehnologija, proizvesti i neke nove probleme. Nije moguće pogoditi što će se sve promijeniti i što će nam se od toga sviđati, a što će nam smetati. Vidjet ćemo.

No nema nikakve sumnje da mnogi već sad rade na sljedećoj (6G?) tehnologiji. I ponovno će krenuti priče o njenoj štetnosti i bajke o njenim blagodatima. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini.

Stvarni problemi (5G drugi dio)

Stvarni problemi (5G drugi dio)

Kad se govori o novim tehnologijama obične se kreće od njihovih prednosti. Odlučio sam ići drugim redom. U prošlom nastavku vidjeli smo da se 5G tehnologija susreće s uobičajenim nizom laži. No ova tehnologija ima i hrpu stvarnih problema kojima ćemo se pozabaviti u ovom nastavku. Blagodati i pogodnosti doći će na red u zadnjem nastavku.

Visoke frekvencije

Ako ste bilo kada pokušali koristiti mobilnu vezu na mjestu gdje ima puno ljudi (plaže, stadioni i slično) vjerojatno ste se razočarali. Postojeće mobilne tehnologije jednostavno nemaju dovoljnu propusnost da održe pristojnu brzinu pri velikoj koncentraciji mobilnih uređaja. Ovo je jedan od problema koji bi 5G trebao riješiti.

Povećanje propusnosti može se ostvariti jedino upotrebom većeg frekventnog spektra. Tako će 5G pored do sada korištenih frekvencija koristiti i neke dodatne, što uključuje i frekvencije oslobođene digitalizacijom televizijskog signala. No to i dalje nije dovoljno. Znamo li da se povećanjem frekvencije povećava i količina informacija koje možemo prenijeti, za 5G su predviđene i neke izrazito visoke frekvencije. U Europi je to područje od 24.25 do 27.5 GHz ili, popularno, milimetarski valovi.

No upravo iz toga proizlaze i osnovni problemi. Pojednostavljeno rečeno niže frekvencije lakše prolaze kroz prepreke nego visoke. Tako milimetarskim valovima problem predstavljaju zidovi, ali i kiša, lišće na drveću i slično. Taj problem rješava se dodatnim usmjeravanjem signala prema korisniku, ali i korištenjem nižih frekvencija. Zapravo, visoke frekvencije koristit će se samo kad za to postoje uvjeti, odnosno na otvorenom kada između bazne stanice i povezanog uređaja nema prepreka.

Iz upotrebe viših frekvencija proizlazi i dodatni problem. Naime, ovakvi signali imaju znatno manji domet. Za razliku od LTE tehnologije kod koje se udaljenost mjeri kilometrima, milimetarski valovi prodirat će manje od 200 metara. To zahtjeva puno gušću mrežu antena. Na sreću, antene za 5G su znatno manje te ih je moguće postaviti na rasvjetne stupove, fasade i slično.

I na kraju, cijeli sustav bit će jako osjetljiv na atmosferske uvjete. Jaka kiša, snijeg, magla pa i visoka vlažnost zraka apsorbirat će veliki dio signala i time dodatno smanjiti domet i učinkovitost signala. Za ovo jednostavno nema lijeka.

Cijena i dostupnost 

Kako 5G zahtijeva jako puno baznih stanica, treba postaviti po jednu na svakih 250 metara. To znatno povećava trošak uvođenja, ali i trošak održavanja sustava. Pogodite na koga će se svaliti navedeni trošak.

No visoka ulaganja za pokrivanje nekog prostora signalom stvaraju i dodatni problem. Ovaj problem vidjeli smo pri dolasku svake nove generacije mobilnih komunikacija. Pokrivanje područja visoke naseljenosti (velik broj korisnika) brzo se isplati. Zbog toga gradovi brzo dobivaju ovu tehnologije. Manje mjesta kasne (i po nekoliko godina). Područja izvan gradova (osim prostora uz autoputove) zapravo nikoga ne zanimaju i veliko je pitanje hoće li u tim prostorima 5G ikada biti dostupan.

Zaključak

I na kraju, ostaje i pitanje "što je starije, kokoš ili jaje". U ovom trenutku samo vrhunski (čitaj skupi) mobiteli imaju 5G podršku. Trebat će još dosta vremena da ova tehnologija postane standard i proširi se i na dodatne uređaje (automobili, kućanski uređaji i druga "pametna" oprema). Zbog toga se operaterima ne žuri s ulaganjima, a bez mreže nema ni motiva za ugradnju 5G tehnologije u uređaje. Poznati začarani krug. Zbog toga će 5G prvo postati dostupan u poslovnim i gusto naseljenim dijelovima većih gradova. Ostali će na tu tehnologiju pričekati još koju godinu.

Opet pržimo mozak (5G prvi dio)

Opet pržimo mozak (5G prvi dio)

Pri pojavi nove tehnologije kreću i priče o njenoj pogubnosti. To je najbolje vidljivo na primjeru mobilnih komunikacije. Tako s najavom 5G tehnologije odmah slijedi niz priča o tome kako će nas to sve pobiti. Pri tome se ponavljaju uvijek isti argumenti (neznatno prilagođeni trenutnom stanju). Prema tome do sada sam preživio smak svijeta (ni sam ne znam koliko puta), mozak mi je više puta spržen, kondenzacijski tragovi aviona su me otrovali (ili sterilizirali) i slično. Jedini odgovor na ponovljeno iznošenje neistina je ponovljeno iznošenje istine, odnosno argumenata koji te izmišljotine pobijaju.

Spaljeni mozgovi

Odmah nakon pojave prvih mobilnih telefona krenula je i priča kako je to opasno i štetno. Pri tome nitko nije govorio o ovisnosti ili gubitku privatnosti nego o zdravstvenim rizicima. Rečeno je da radio valovi koje mobitel emitira zagrijavaju mozak, oštećuju DNA i izazivaju rak. Prodavale su se i zaštitne torbice (s olovom!) koje štite korisnika. Pri tome se zanemarivalo da ometanje signala zapravo pojačava radio emisiju kako bi mobitel održa vezu.
Stručne analize (od strane nezavisnih istraživača) pobijale su te tvrdnje. No, to nikoga nije zanimalo. Mnogo više interesa izaziva jedna laž nego stotine istina. Svaki puta kad bi u upotrebu ušla nova tehnologija komunikacije (2G, 3G, 4G..) ponovno su krenule iste priče. Naravno, internet kao savršeni medij za širenje laži uvelike je doprinosio širenju panike.
Kako mobilne tehnologije koristimo već skoro 30 godina danas možemo zanemariti razne studije i pogledati statistiku. Jednostavno rečeno ne postoji trend porasta raka mozga među osobama koje koriste mobitele (ni pri izrazito intenzivnoj upotrebi). Jedina zamjetna razlika je nešto veći broj dijagnosticiranih zloćudnih oboljenje u najrazvijenijim zemljama. To se lako objašnjava napretkom u tehnologiji dijagnostike. Porast nije zamjetan u manje razvijenim zemljama (niža kvaliteta dijagnostike). No upravo u manje razvijenim zemljama upotreba mobitela je izrazito visoka zbog nedostatak drugih komunikacijskih tehnologija.

5G

Kako smo upravo na pragu nove tehnologije mobilnih komunikacija (5G), evo ponovno istih argumenata. Osim uobičajenih i uspješno pobijenih tvrdnji da radio valovi izazivaju rak dodatno se širi i priča o mikrovalovima (svježi dodatak). Naime, 5G će koristiti cijeli niz frekvencija. To uključuje od sada korištene frekvencije, frekvencije koje su oslobođene u području emitiranja TV signala ali i izrazito visoke frekvencije (tzv. milimetarski valovi). Netko je uočio da to uključuje i dio spektra koji se koristi u mikrovalnoj pećnici, i eto panike!
Naravno, zanemaruje se činjenica da tu frekvenciju apsorbira voda (tako mikrovalna pećnica grije hranu). Kako je površina kože vlažna, a i koža sadrži puno vode, takvo zračenje neće prodirati u čovjeka. Nime, na toj frekvenciji i kiša ometa valove. Nakon što su ti argumenti izneseni, priča se promijenila. Po novom mobitel će zagrijavati vodu na površini kože i skuhati korisnika. Kad je rečeno da emitirana snaga nije dovoljna da jednu kap vode zagrije za jedan stupanj, priča je dobila još smješniji oblik.
Po najnovijem vlasti će imati mogućnost signal pojačati desetak tisuća puta i tako rastjerati ljude s ulica. Time bi se sprječavala politička okupljanja i prosvjedi. Znate li bilo što o fizici jasno vam je da dovođenje 10 000 puta veće energije u neki uređaj može imati samo jedan učinak: trenutno spaljivanje tog uređaja. Takav primjer dobro vidimo kad udar groma spali gomilu elektroničke opreme u pogođenom području.

Zaključak

5G tehnologija ima niz prednosti, ali i problema (o tome više u sljedećim nastavcima) no definitivno nije namijenjena rastjerivanju prosvjednika ili spaljivanju mozga. No kad to kažem svjestan sam da ću narednih mjeseci iznova slušati priče o 5G opasnosti. 
Prije ili kasnije doći će i sljedeće generacije (6G, 7G …) i sve će se i opet ponoviti.

Novi Microsoft?

Novi Microsoft?

Od dolaska novog čovjeka na čelo Microsofta došlo je do jako velikih promjena u politici i odnosu prema tržištu. Promjene su toliko velike da se postavlja pitanje može li se u to vjerovati. Mnogi još uvijek ne vjeruju no za odgovor treba pogledati što se i zašto promijenilo.

"Zločesta" prošlost

Ne može se poreći da je kompanija od svog nastanka imala vrlo agresivan nastup. Težnja k monopolizmu i kontroli nad tržištem vidjela se iz svakog poteza. Sve su tehnologije bile zaštićene i tajne. Formati zapisa nisu bili dokumentirani i nitko drugi ih nije mogao koristiti. U osnovi je ideja bila uništi konkurenciju.
To se moglo vidjeti na nizu primjera. Kupovane su kompanije, a njihova tehnologija je ili asimilirana ili odbačena. Kad je, na primjer, Netscape Navigator postao dominantan program za pregled Internet sadržaja (browser) u Windowsima se naglo pojavio Internet Explorer. Naravno, kao potpuno besplatan program koji je dolazio sa instalacijom OS-a i u početku ga se nije moglo ukloniti. 
Ovakva politika nije prošla nezapaženo. Korisnici su prozivali Microsoft, a reagirali su i neki kontrolni organi. Na primjer, EU regulatorna tijela pritisnula su Microsoft (čitaj naplatili im kaznu) kako bi korisnici mogli odabrati program za pristup internetu. Činjenica da je ta mogućnost postala dostupna jedino EU korisnicima najbolje pokazuje da je Microsoft odlučio ustrajati na svojoj politici.
No to ih je udaljilo i od korisnika a i od inovacija što je dovelo do cijelog niza pogrešaka i propusta. Sjetite se samo Windows Viste ali i činjenice da je propuštena prilika za ulaskom na tržište mobitela i prijenosnih uređaja. I na kraju nasilna promjena Windowsa uklanjanjem izbornika i uvođenjem cijelog niza nametnutih rješenja radi kompatibilnosti s tabletima i mobitelima u Windows 8 inačici doveli su do velikog pada dionica. Postalo je jasno da se nešto mora mijenjati.

"Dobri" Microsoft

Na čelo kompanije dolazi novi čovjek (Satya Nadella). Novi vjetrovi vidljivi su već u njegovom nastupnom govoru kada nije ni jednom riječju spomenuo Windows, a o paketu Office rekao je samo da treba izraditi inačicu za IOS (Apple OS za iPhone i iPad). 
I kompanija se mijenja. Sve veći naglasak stavlja se na usluge. Primjenjuju se javno dostupni formati (npr. zapisi programa Office). Pišu se programi za Apple i Android okruženje (npr. za Android danas postoji cijeli niz solidnih Microsoft programa). U novije vrijeme raste podrška za Linux. U najnovijoj inačici Windowsa moguće je pokrenuti Linux i koristiti Linux programe. Sjetimo li se da je bivši čelni čovjek kompanije (Steve Ballmer) Linux nazvao komunizmom, a besplatne programe rakom softvera, vidimo da je promjena značajna.
No bez sumnje promjena smjera vidljiva je u podršci programima otvorenog koda (javno dostupni, često besplatni programi s pristupom do izvornog koda). Naime Microsoft je kupio GitHub. Kako je to servis na kojem je razvijeno najviše otvorenih programa te okuplja najveću zajednicu programera koji pišu programe otvorenog koda, ovo je izazvalo paniku. No pokazalo se da je kupovina rezultirala boljom uslugom te da su izostala bilo kakva uplitanja u rad razvojnih grupa (toga su se svi bojali). GitHub je danas bolji, a dodatno je osnažen i činjenicom da je Microsoft autorima omogućio pristup do desetaka tisuća svojih patenata bez naknade.

Može li im se vjerovati?

Naslijeđenog ugleda monopolista i tržišnog nasilnika teško se "preko noći" osloboditi. Dodamo li na to urođeno nepovjerenje među programerima jasno je da u ovu promjenu mnogi još uvijek ne vjeruju. No ako se pitate hoće li se stvari odjednom vratiti na staro odgovor je NE. Razlog za to nije u novopronađenoj dobroti nego u činjenici da ovako dionice rastu. Dakle, u kompaniji su shvatili da jedino prisutnošću na svim platformama, suradnjom i otvorenošću mogu osigurati stabilan položaj na tržištu. Danas kad je broj mobitela nadmašio broj osobnih računala Windowsi više nisu na većini ekrana. I sve dok je to slučaj možete vjerovati da će Microsoft biti spreman na suradnju i otvorenost jer mu je to u interesu.

Krivi ste

Krivi ste

Jedna od osnovnih postavki primjene prava je da je svatko nedužan dok mu se ne dokaže da je kriv. Od nas se očekuje da u to vjerujemo, to se ponavlja u filmovima i medijima. Ako neko uređenje djeluje na suprotnom načelu smatramo ga totalitarnim. Zar ne? Na žalost, to odavno nije istina, a novija regulativa zaštite podataka to načelo još jednom krši.

Vjerovali ili ne

 Krivi ste ako ne dokažete suprotno! Naime, to jasno proizlazi iz Članaka 82. Opće uredbe za zaštitu podataka. Citiram:
"Pravo na naknadu štete i odgovornost 
1. Svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu. 
2. Svaki voditelj obrade koji je uključen u obradu odgovoran je za štetu prouzročenu obradom kojom se krši ova Uredba... 
3. Voditelj obrade ili izvršitelj obrade izuzet je od odgovornosti na temelju stavka 2. AKO DOKAŽE DA NIJE NI NA KOJI NAČIN ODGOVORAN za događaj koji je prouzročio štetu. "
Dakle, možete nastradati obavljate li bilo kakvu djelatnost i pri tome obrađujete (dakle, imate na računalu) nečije osobne podatke (a tko nema?). Zaključi li ta osoba da su njeni podatci dospjeli u krive ruke može vas tužiti za nastalu štetu (o kontrolama i inspekciji da i ne govorimo). Nakon toga NA VAMA je teret da dokažete da podaci nisu otišli s vašeg računala, odnosno da niste vi krivi. Pri tome ste tužitelju dužni platiti nastalu štetu (iznos zavisi od odluke suda). 
Osim toga "mogu se izreći upravne NOVČANE KAZNE u iznosu do 10 000 000 €, ili u slučaju poduzetnika do 2 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu, OVISNO O TOME ŠTO JE VEĆE". To može doslovno uništiti poslovanje jer rijetko koja firma može podnijeti takvu kaznu.
Postoji li opasnost da podatci s vašeg računala dospiju u krive ruke? 
Budimo realni, baš svi danas pokušavaju prigrabiti bilo koji podatak (naročito adrese) jer se na tome zarađuje. Tu ne govorimo samo o "hakerima", virusima, trojanima i slično. Podatke sustavno odnose različiti legalni programi ("za vaše dobro"), operativni sustav, mobiteli pa i priključeni uređaji.

Što učiniti?

Jedino što možete učiniti je poduzeti SVE RAZUMNE MJERE da se zaštitite. Pri tome je riječ o dvije odvojene stvari. 
Kao prvo, potrebno je osigurati sva potrebna pravna rješenja. Pri tome mislim na odgovarajuće pravilnike, imenovanja, suglasnosti i slično. Mnogi vjeruju da su to učinili. No s obzirom da je stvar dosta složena nije loše zatražiti drugo mišljenje nekog dobro upućenog u pravnu problematiku i zahtijevati mišljenje u pisanom obliku.
Drugo, potrebno je podesiti računalni i drugu ITC opremu tako da pruža razumnu granicu sigurnosti podataka. Osnovne odnosno početne postavke daleko su ispod te razine. Za to je najbolje potražiti savjet administratora upućenog u ovu problematiku i ponovno osigurati pisani trag da je to učinjeno.
Jedino tako u slučaju bilo kakvog spora možete dokazivati da ste poduzeli odgovarajuće mjere na zaštiti podataka i tako odbaciti optužbe da su nečiji podatci "utekli" od vas i da ste zbog toga odgovorni za nastalu štetu.

Lažeš k'o Internet

Lažeš k'o Internet

Upravo tu rečenicu sam čuo prolazeći pored skupine mlađe osnovnoškolske djece. U tome ima i nešto pozitivno, odnosno saznanje da djeca te dobi odrastaju svjesna da na mreži svih mreža ima dosta laži. No to me podsjetilo na jedu tvrdnju koju sam čuo jako, jako davno kad sam se tek sreo s računalima. Tada mi je rečeno "Računala nikada ne lažu!". Dakle, lažu li računala ili ne?

Doba laži

Računala, naravno, ne lažu. Za to bi trebala imati samosvijest i porive koje imaju ljudi. Od toga smo još (na sreću?) jako udaljeni. Računala jednostavno čine ono za što su programirana i ako prikažu nešto neistino to je uzrokovano namjerom čovjeka koji je informaciju unio ili ozbiljnom tehničkom greškom.

Tim više je zanimljivo da se upravo računala danas koriste za prenošenje ogromne količine laži. Mreža se koristi radi prikazivanja lažnih informacija zbog dobiti, interesa, političkih utjecaja, osobne zlobe i gomile drugih razloga. Pri tome nisu lažni samo tekstovi nego i fotografije, zvukovi, video i svi drugi oblici informacija. Svjedoci smo društvenih i gospodarskih procesa zasnovanih na totalnoj magli. Čak su i neki znanstvenici koristili laž za samopromidžbu i time prouzročili ogromne štete. Sjetimo se samo laži koja je pokrenula strah od cijepljenja i time izazvala smrt mnogo ljudi.

Naravno, laž u sredstvima informiranja nije novost. I prije računala u medijima su se pojavljivale vrlo kreativne informacije. Politička propaganda oduvijek je medije koristila za stvaranje lažne slike o politici. Marketing je i bez računala uveličavao vrijednost i mogućnosti oglašavanih proizvoda. No to je vremenom postala svojevrsna norma. Uvjeren sam da buduće generacije (da, ja sam optimist koji vjeruje da će ljudi preživjeti) neće ovo doba nazivati elektroničko doba nego doba laži.

Dakle lažu li računala?

Na žalost, sve više i više. Riječ je o tome da su korisnici postali roba. Autori programa ostvarit će svoj cilj ako korisnika navedu na određeno ponašanja. Pri tome uopće ne biraju sredstva. Kako je dobra laž često znatno učinkovitija od istine, stvar je jasna.

Ova pojava proširila se i na operativni sustav. Ako u Windowsima (10) zabranite slanje određenih informacija o vašoj aktivnosti pojavit će se vrlo "kreativna" poruka. Računalo će vas uvjeravati da takvim podešavanje umanjujete sigurnost sustava, izlažete se povećanom riziku, gubite veliki dio funkcionalnosti i slično.

Navedena upozorenja imaju vrlo mali (ili nikakav) temelj u istini. U većini slučajeva tako podešeno računalo će nesmetano raditi. Ponekad će se izgubiti neka funkcija koju većina ni ne koristi. Na primjer, ako zabranite računalu da prati vašu aktivnost pri pokretanju određenih programa i pristupu informacijama na Internetu, upozorenja će biti vrlo ozbiljna. Pri tome je jedini gubitak nemogućnost da pogledate što ste radili jučer.

Na žalost, prosječnom korisniku je jako teško razlučiti istinu u tim poprilično napuhanim upozorenjima. Mnogi bi htjeli povećati zaštitu privatnosti i podataka ali ih takva upozorenja uplaše. Stoga je možda najbolje posavjetovati se s iskusnim administratorom. Tek tako možete ostvariti ravnotežu između potrebnih funkcija i zaštite sigurnosti i privatnosti.