Tehnološki svijet obožava pretjerivanje s terminima. Na
primjer, nešto što bi se trebalo zvati stereovizija (privid dubine slanjem po
jedne slike za svako oko) naziva se 3D. Kako će se uskoro pojaviti ekrani koji
mogu pokazati trodimenzionalnu sliku trebat će novi izraz, nešto tipa Real 3D.
Ima nebrojeno mnogo takvih primjera.
Najnoviji je nazivanje programa tipa Cortana, Siri i Google
Now umjetnom inteligencijom. Wikipedija inteligenciju definira kao sposobnost
logičnog razmišljanja, razumijevanja, samosvijesti, učenja, planiranja,
kreativnosti i rješavanja problema. Umjetna inteligencija bi, prema tome, trebala
biti tehnološki sklop s programom koji ima navedena svojstva. Spomenuti
programi nemaju niti jedno od njih.
I dok nas mediji, filmovi pa i neki ugledni znanstvenici
plaše idejom da će samosvjesna umjetna inteligencija sigurno dovesti do
uništenja čovječanstva (prije bih se kladio na genetski inženjering), postavlja
se pitanje koliko smo od toga udaljeni. Neki još uvijek postavljaju pitanje je li
to uopće moguće ostvariti.
Kao prvo treba početi od toga da čovječanstvo još uvijek ne
razumije prirodnu inteligenciju. Naime, o razumnom ponašanju živih organizama
znamo jako malo. Poznavanje ljudske svijesti i djelovanja mozga je rudimentarno.
Naravno, ostvaren je ogroman napredak u nekoliko zadnjih godina ali to je još uvijek
samo grebanje po površini problema. Bez razumijevanja prirodnih rješenja jako
je teško napraviti umjetne modele.
Programi koji se danas nude korisnicima u najboljem slučaju
moći će, s vremenom, u visokom postotku razumjeti i izvršiti zahtjeve
korisnika. Takvi programi omogućit će ljudima lakše korištenje računala, bolju
organizaciju vremena i slično. No zamislimo li takav program, nailazimo na još
jedan zanimljivi problem. Većina internetskih sadržaja danas se financira
reklamom. Načinimo li program koji je u stanju prepoznati reklamu, većina
korisnika će mu narediti da je ukloni. Zato je pitanje želi li računalna
industrija takav program.
Naravno, s vremenom će umjetna inteligencija biti
proizvedena. To će vjerojatno zahtijevati sasvim drugačije računalo. Na
primjer, u Engleskoj rade na razvoju računala koje bi trebalo imati milijun međusobno
povezanih jezgri. Time pokušavaju imitirati neuronsku strukturu u mozgu živih bića.
Na žalost UI će se prvo primjenjivati u vojne svrhe. Spojem robotike,
autonomnih dronova i umjetne inteligencije moguće je proizvesti moćna oružja. Vojna
primjena ujedno osigurava fondove za razvoj. Upravo zbog toga nema sumnje da će
se razvoj nastaviti i dalje.
Postojanje inteligentnih strojeva imat će ogroman utjecaj na
svijet. Pri tome ne mislim da će takvi strojevi zavladati svijetom u nekom
vojnom smislu. Mnogo veći učinak njihova će primjena imati na industriju i
poslove u cjelini. Zbog toga bi umjetna inteligencija mogla proizvesti još gore
ekonomske uvjete i produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Upravo zbog toga
treba tražiti drugačiju organizaciju društva u cjelini. Treba stvoriti svijet u
kojem će roboti raditi, a ljudi kreirati (i prigovarati).