30.8.16

Umjetna inteligencija? Kaj god!

Tehnološki svijet obožava pretjerivanje s terminima. Na primjer, nešto što bi se trebalo zvati stereovizija (privid dubine slanjem po jedne slike za svako oko) naziva se 3D. Kako će se uskoro pojaviti ekrani koji mogu pokazati trodimenzionalnu sliku trebat će novi izraz, nešto tipa Real 3D. Ima nebrojeno mnogo takvih primjera.

Najnoviji je nazivanje programa tipa Cortana, Siri i Google Now umjetnom inteligencijom. Wikipedija inteligenciju definira kao sposobnost logičnog razmišljanja, razumijevanja, samosvijesti, učenja, planiranja, kreativnosti i rješavanja problema. Umjetna inteligencija bi, prema tome, trebala biti tehnološki sklop s programom koji ima navedena svojstva. Spomenuti programi nemaju niti jedno od njih.

I dok nas mediji, filmovi pa i neki ugledni znanstvenici plaše idejom da će samosvjesna umjetna inteligencija sigurno dovesti do uništenja čovječanstva (prije bih se kladio na genetski inženjering), postavlja se pitanje koliko smo od toga udaljeni. Neki još uvijek postavljaju pitanje je li to uopće moguće ostvariti.

Kao prvo treba početi od toga da čovječanstvo još uvijek ne razumije prirodnu inteligenciju. Naime, o razumnom ponašanju živih organizama znamo jako malo. Poznavanje ljudske svijesti i djelovanja mozga je rudimentarno. Naravno, ostvaren je ogroman napredak u nekoliko zadnjih godina ali to je još uvijek samo grebanje po površini problema. Bez razumijevanja prirodnih rješenja jako je teško napraviti umjetne modele.


 Ono što danas imamo zapravo su bolje ili lošije imitacije inteligencije. Riječ je o programima koji imaju cijeli niz unaprijed zadanih reakcija i ograničenu sposobnost učenja. Ovakvi programi razvijaju se već godinama, a njihovi autori znaju da to nikada neće dovesti do stvarne inteligencije. Ako se takav program pokrene na dovoljno snažnom računalu (super kompjuter) to može u nekim slučajevima uspješno obmanuti čovjeka. No takve programe bolje bi bilo nazivati prividna inteligencija. Najbolji dokaz za to je činjenica da ti programi podržavaju mali broj jezika. Da su stvarno inteligentni mogli bi sami naučiti sve jezike.

Programi koji se danas nude korisnicima u najboljem slučaju moći će, s vremenom, u visokom postotku razumjeti i izvršiti zahtjeve korisnika. Takvi programi omogućit će ljudima lakše korištenje računala, bolju organizaciju vremena i slično. No zamislimo li takav program, nailazimo na još jedan zanimljivi problem. Većina internetskih sadržaja danas se financira reklamom. Načinimo li program koji je u stanju prepoznati reklamu, većina korisnika će mu narediti da je ukloni. Zato je pitanje želi li računalna industrija takav program.

Naravno, s vremenom će umjetna inteligencija biti proizvedena. To će vjerojatno zahtijevati sasvim drugačije računalo. Na primjer, u Engleskoj rade na razvoju računala koje bi trebalo imati milijun međusobno povezanih jezgri. Time pokušavaju imitirati neuronsku strukturu u mozgu živih bića. Na žalost UI će se prvo primjenjivati u vojne svrhe. Spojem robotike, autonomnih dronova i umjetne inteligencije moguće je proizvesti moćna oružja. Vojna primjena ujedno osigurava fondove za razvoj. Upravo zbog toga nema sumnje da će se razvoj nastaviti i dalje.


Postojanje inteligentnih strojeva imat će ogroman utjecaj na svijet. Pri tome ne mislim da će takvi strojevi zavladati svijetom u nekom vojnom smislu. Mnogo veći učinak njihova će primjena imati na industriju i poslove u cjelini. Zbog toga bi umjetna inteligencija mogla proizvesti još gore ekonomske uvjete i produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Upravo zbog toga treba tražiti drugačiju organizaciju društva u cjelini. Treba stvoriti svijet u kojem će roboti raditi, a ljudi kreirati (i prigovarati).

29.8.16

Najveća prijetnja vašem računalu

Sigurnost računala preduvjet je za njegovu upotrebu. Računalo čija sigurnost je narušena opasnost je i za korisnika tog računala ali i za druga računala na mreži. Zato pogledajmo što je najveća prijetnja sigurnosti računala.

No prije nego odgovorimo na to pitanje treba ukazati na jednu zanemarenu pojavu. Naime, računalni virusi i drugi oblici štetnih programa su vrlo korisni za čovječanstvo. Mnogi će poricati ovu tvrdnju no pogledajmo što bi bilo da štetni programi nisu nastali zajedno s razvojem računala.

Kad je 1918. izbila epidemija "španjolske" gripe smrtnost oboljelih je bila katastrofalna. Razlog tome je da se Europljani do tog trenutka nisu susreli s takvim virusom. No to, na sreću, nije bio prvi virus s kojim su se ljudi susreli. Zbog toga je postojao mehanizam zaštite koji je kod sretnijih doveo do preživljavanja i proizveo imunitet. Da toga nije bilo došlo bi do općeg izumiranja ljudi.

Potpuno isto načelo vrijedi i za računala. S pojavom prvih računala pojavili su se i prvi zloćudni programi. U početku je bila riječ o šali. Jedan od prvih takvih programa kreirao je gomilu praznih zapisa sa dugim, slučajno odabranim imenima. Korisnik je u to doba morao upisati ime zapisa koji želi obrisati. Ne čudi da se žrtve ovakve "šale" baš i nisu smijale. Zloćudni programi su ubrzo postajali sve opasniji. Zbog toga se razvio mehanizam obrane, odnosno nastalo je područje koje danas nazivamo računalna sigurnost. Tako su se zloćudni programi i programi za obranu računala razvijali paralelno, u nekoj vrsti evolucijske borbe.

Zamislimo li sada da se to do danas nije dogodilo. Internet i računalni sustavi presudni su za suvremeni život. Bez njih stalo bi sve (financije, trgovina, promet, zdravstvo itd.). Svi ti sustavi bili bi krajnje ranjivi i pojava računalnog virusa mogla bi dovesti do urušavanja društva uz katastrofalni broj mrtvih.

Upravo ova evolucija dovela je do toga da danas većina računala ima nekoliko ugrađenih mehanizama za zaštitu od zloćudnih programa. Osim toga i serveri s kojima se vaše računalo povezuje također se pore protiv ove napasti. Na primjer, elektronička pošta redovno se provjerava kako bi se izbjeglo širenje zaraze. Zbog svega toga danas je znatno teže napisati uspješan zloćudni program. Da bi autor u tome uspio on mora pronaći slabu točku u obrani računala.

To nas vraća na početno pitanje: što je najveća prijetnja sigurnosti računala? Postavite li to pitanje bilo kojem stručnjaku za računalnu sigurnost odgovor je uvijek: korisnik. Naime upravo ste vi, dok koristite računalo, najveća prijetnja njegovoj sigurnosti.


Kako su obrambeni mehanizmi dobro razvijeni, većina zloćudnih programa oslanja se na "pomoć korisnika" i od korisnika zahtijeva neku aktivnost. To može biti bilo što, od poziva da kliknete na neki link do sistemskog zahtjeva za dozvolu pokretanja nekog programa. Pri tome autori uglavnom računaju na to da korisnik neće dobro promisliti prije ovakve aktivnosti, odnosno da uopće neće pročitati što ga računala pita. Na žalost, uglavnom su u pravu. Prema nekim istraživanjima više od 95% svih napada na računalo uspjelo je zbog "suradnje" korisnika.


Iz svega toga možemo zaključiti da za sigurno korištenje računala pored dobre programske zaštite treba još i zerica zdravog razuma.

27.8.16

Besplatno je najskuplje

Postoji pametan i postoji glup način financiranja računalnih programa. Naravno, glup način je dominantan i brzo potiskuje i zadnje ostatke pametnog rješenja. Zašto? Zato što glup način omogućuje maloj skupini ljudi da zaradi ogromne novce, a većina ljudi vjeruje da nisu ništa platili. Govorimo, naravno, o razlici između komercijalnih (plaćenih) programa i "besplatnih" programa koji se financiraju objavom reklama.

U prethodnoj rečenici riječ besplatno je u navodnicima jer je riječ o velikoj zabludi. No valja prvo reći da postoje i stvarno besplatni programi (freeware). To su programi koje su autori bez ikakve naknade (i bez reklama) ponudili svijetu. Mnogi od tih programa su sasvim usporedivi s komercijalnima, a u nekim slučajevima ih i nadmašuju. No to je druga priča i u ovom tekstu ne govorimo o tim programima.

Govorimo o programima koje nalazimo u programu koji se zove store/shop/app store/itd. u zavisnosti koji uređaj i koji operativni sustav koristimo. To su oni programi pored kojih piše besplatno (free). Po mnogo čemu to su najskuplji programi na svijetu!

Svaki program mora netko napisati. Autori od toga žive, dakle treba ih platiti. Kod komercijalnih programa korisnik kupuje program i tako plaća sve troškove. To uključuje autore, trošak oglašavanja programa, opremu programa i trošak prodaje (rabat, naknada banci itd.). Dakle, određena skupina ljudi dijeli novac od prodaje programa. Pri tome svi oni ostvaruju zaradu jedino ako se program proda. Zato je to pametan način. Naime, to kupca stavlja u središnji položaj. Program mora zadovoljavati potrebe kupca i pružiti ugodan rad jer u protivnom neće kupiti program pa nema ni zarade autorima.

Cijela ova priča potpuno se ruši kod tzv. "besplatnih" programa. Kao prvo, korisnik vjeruje da nije ništa platio. Zbog toga ima niže kriterije i zahtjeve. To znači da program ne mora biti tako dobro napisan. Zbog toga ovakve programe mogu pisati i manje vješti (čitaj puno jeftiniji) programeri. Osim toga koriste se tehnike ubrzanog pisanja koje dodatno ruše kvalitetu i učinkovitost. Kako je ovo masovni trend razvila se cijela industrija programera (uglavnom iz jugoistočne Azije) koji rade za par dolara tjedno. Opći pad kvalitete navodi korisnike na dodatno smanjivanje kriterija što cijelu stvar dodatno pogoršava. No kupci lošu kvalitetu pravdaju argumentom "nisam ništa platio". Istina je, naravno, sasvim suprotna.


"Besplatni" programi financiraju se reklamom. To znači da se u cijelu priču osim autora programa uključuju i brojni drugi ljudi. Kao prvo, to su razni posrednici koji prodaju reklamni prostor, dizajneri koji oblikuju te reklame, pisci sadržaja reklame itd. Tisuće ljudi koje netko mora platiti. Najgluplje je zaključiti da to plaćaju oglašivači. Sve se zasniva na tome da reklama navede korisnika da kupi proizvod ili uslugu i time plati cijelu stvar. Ovakvo posredno plaćanje dovodi do toga da korisnik potroši znatno veći iznos kupujući skuplje proizvode zbog visokog troška njihovog oglašavanja. Stvarnu sliku dobivamo tek kad  na to dodamo nepotrebne kupovine kao posljedicu zavedenosti reklamom i stvarne troškove dopreme reklame (trošak veze na mobilnim uređajima).


"Besplatni" programi koštaju puno više od komercijalnih programa. Na žalost, ovaj trošak je dobro skriven. Uvjerenje korisnika da program nije platio zapravo je najveći uspjeh za posrednike na tržištu programa. Zbog svega toga možemo očekivati postupni nestanak komercijalnih programa i sve veću zastupljenost programa financiranih reklamom. U novije vrijeme i Windowsi u Start izborniku objavljuju reklame u vidu preporuke programa za neku namjenu. Upotreba programa za blokiranje reklama (subverzivno djelovanje iz fotelje) donekle usporava proces ali ga neće zaustaviti. 

25.8.16

Sigurnost videokonferencija.

Bilo kakav oblik korištenja računala na Internetu sa sobom donosi određene rizike. To vrijedi i za upotrebu programa za videokonferencije.

Rizici

Želimo li promatrati sigurnost korištenja neke tehnologije moramo prvo odrediti područja rizika. Pri tome treba razlikovati tri razine.

Nepozvani sudionici.

Prva razina je praćenje odnosno "prisluškivanje" sadržaja komunikacije. Jednostavno rečeno netko (osoba ili organizacija) snima ili prati sadržaj razgovora u svrhu nedozvoljenog prikupljanja informacija. Danas se to čini računalnom pretvorbom govora u tekst (prepoznavanje govora). Ovako dobiveni tekst se zatim pretražuje u potrazi za određenim ključnim izrazima. Navedeni postupak praćenja uglavnom se provodi iz "sigurnosnih" razloga od strane redarstvenih i obavještajnih službi prema skupinama koje se smatraju "subverzivnim". 

No u novije vrijeme ima dokaza de se ova tehnika primjenjuje i u svrhu prikupljanja podataka o korisnicima radi učinkovitijeg oglašavanja i prodaje roba i usluga. Može se bez ikakve ograde reći da korisnici nemaju nikakav nadzor nad ovakvim djelovanjem i potpuno su ga nesvjesni. 

Pljačkaši podataka.

Druga razina povrede sigurnosti je pristup informacijama na računalu. Pojednostavljeno rečeno, osim osnovnih klijent program sadrži i skrivene funkcije. Ove "dodatne " mogućnosti služe za preuzimanje sadržaja s računala ili instalaciju dodatnih programa za tu namjenu. To autorima programa otvara pristup do dijela ili čak svih sadržaja na računalu korisnika. Ovakav program naziva se trojan (da, po trojanskom konju) i danas je najčešći oblik zloćudnih programa. 

Danas većina antivirusnih programa prepoznaje trojane i zaštiti će korisnikovo računalo. Najbolja zaštita protiv ovakvih "napada" je korištenje programa renomiranih proizvođača. Takve kompanije krađom mogu znatno više izgubiti nego dobiti  pa se ne upuštaju u takve postupke.

Preuzimanje računala.

Najviša razina opasnosti je preuzimanje nadzora nad računalom. U tom slučaju s klijentom (ili nekim dodatnim programom) se na računalo instalira program koji omogućuje nekome korištenje računala za nedozvoljene aktivnosti. Takvo računalo naziva se bot (skraćeno od robot) i koristi se za napade na druga računala, uhođenje korisnika, krađu pristupnih podataka za bankovne račun ili čak zaključavanje računala radi zahtijevanja otkupnine. 

Kvalitetno podešeno računalo s dobrim antivirusnim postavkama uglavnom bi trebalo biti zaštićeno od ovakvih upada. No mudro je povremeno provjeriti računalo besplatnim programom po imenu Malwarebytes Anti-Malware.

Programi

Rizik korištenja neke tehnologije uvelike je određen odabirom programa. Programi većih i renomiranih kompanija u pravilu znače manji rizik. Stoga je promotrimo konkretne programe.

GoToMeeting

Nezavisna izvješća opisuju ovaj program kao siguran. Na stranicama kompanije jasno se navodi da će kompanija štititi sigurnost korisnika. Stoga ne postoji nikakav konkretan dokaz da je program problematičan.

No sam klijent se ponaša prilično neuobičajeno. Nakon što je GoToMeeting instaliran, pri pokretanju računala klijent se uvijek spaja na server. Pri tome šalje određenu količinu informacija u pravilnim vremenskim razmacima. Kako je ovaj sadržaj kriptiran nije moguće utvrdi što se šalje. Sam program ne omogućuje isključivanje ove funkcije te se proces nastavlja i nakon odjave sa servera. Isto tako je učeno da neki procesi ostaju na računalu i nakon deinstalacije programa, a treba biti jako dobro upoznat s radom računala da se ovi procesi isključe i uklone. 

Sve u svemu, premda nema dokaza da je program štetan u najmanju ruku postoje simptomi opasnog ponašanja pa ga treba promatrati kao potencijalno rizičan.

Skype

Nekada je Skype slovio za najsigurniji program. Naime, program se oslanjao na izravni prijenos podataka od jednog do drugog korisnika (peer to peer). No sigurnosne i obavještajne službe SAD-a izvršile su pritisak na Microsoft da omogući praćenje sadržaja na zahtjev. Stoga je nemogućnost prisluškivanja nepovratno izgubljena.


No unutar svjetske IT zajednice nije zabilježen ni jedan slučaj sigurnosnog prigovora programu Skype. Klijent program ponaša se očekivano i ne provodi nikakve sumnjive aktivnosti. U slučaju odjave korisnika (Sign Out) prestaje sva komunikacija sa serverima i jedina moguća aktivnost je ponovna prijava. Kod deinstalacije za programom ne zaostaje ništa.

Na osnovu svega za Skype možemo reći da je uglavnom siguran uz uobičajenu ogradu da je moguće praćenje sadržaja na serveru, ali to vrijedi za sve široko dostupne programe za videokonferencije.

Zoom

Program Zoom je trenutni šampion među korisnicima svjesnim rizicima napada na privatnost. To je uglavnom posljedica odgovornog ponašanja kompanije prema korisnicima. Kako je kompanija tržišno orijentirana na poslovne korisnike, briga za sigurnost je razumljiva.

Sve aktivnosti klijent programa detaljno su objašnjene na sigurnosti posvećenim stanicama kompanije. Program pri instalaciji nema čudnih i nejasnih zahtjeva za pristup podatcima. To se najbolje vidi na inačicama za mobilne uređaje. Nakon odjave gase se sve funkcije programa, a deinstalacija je potpuna i bez ostataka.

Može se izvesti zaključak da je program visoko siguran uz uobičajenu ogradu da je na serveru moguće pratiti sadržaj komunikacije.

16.8.16

Zašto Windowsi usporavaju?

Svi korisnici Windowsa dobro poznaju problem usporavanja. Svježe instalirani Windowsi rade dobro i brzo, a zatim postupno postaju sve sporiji i sporiji. Nakon godinu i pol do dvije računalo postaje gotovo neupotrebljivo. Zbog toga se mnogi odlučuju na reinstalaciju sistema nakon dvije godine. Postoji više razloga za ovu pojavu.

Središnju ulogu u radu Windowsa ima zapis koji se naziva registry. Riječ je o svojevrsnoj bazi podataka koja sadrži informacije o radu sistema, instaliranih programa, radnom okruženju, postavkama itd. Dakle, u ovom zapisu se nalaze gomile informacija koje određuju ponašanje računala. Kad se na računalo instalira neki program on u ovaj zapis zapiše dodatne informacije.

Na žalost, kad se program ukloni (deinstalira) u pravilu se ne uklanjaju informacije unutar registrya. Zbog toga ovaj zapis stalno raste. Problem je prisutan i kod updatea, odnosno postavljanja novih inačica i zakrpa. Zbog toga pogađa i korisnike koji ne dodaju nove programe na računalo. Jednostavno rečeno, središnji i najvažniji zapis u sistemu stalo se puni raznim "smećem".

Kako se sadržaj registrya stalno čita njegovo povećanje usporava računalo. Dodatni problem je i činjenica da zaostale informacije pokazuju na zapise koji su uklonjeni pa sistem stalno iznova traga za ovim sadržajima. Ponekad to dovodi i do toga da računalo stalno nešto "prigovara", odnosno kod podizanja ili pri radu ispisuje poruke o pogrešci ili čak ruši računalo.

No nakupljanje "smeća" nije prisutno samo u registryu. Pri radu se proizvode gomile privremenih (Temporary) zapisa. Programi koji ih proizvode trebali bi ih i uklanjati kad više nisu potrebni. Koliko su u tome uspješni lako možete saznati ako pogledate sadržaj dva Temp foldera (jedan u Windows, a drugi u korisničkom folderu). Kod računala koje duže nije administrirano tamo su gigabajti zaboravljenih sadržaja.

Dodatni problem je i u tome što sistem kod updatea uglavnom ostavlja ranije vrijednosti (radi kompatibilnosti!?). I na kraju, instalacije novih programa za podršku opreme (drivera) često na sistemskom disku ostavljaju izvorne zapise (NVIDIA je tu pravi šampion). Sve to dovodi do zakrčenosti (i fragmentiranosti) sistemskog diska i doprinosi usporavanju.

Treći, a ponekad i najznačajniji, razlog za usporavanje su programi u pozadini (background processes). Postoji cijeli niz programa koji se pokreću pri podizanju sistema i ostaju trajno aktivni. Neki od njih su nužni za nesmetani rad računala ili sigurnost sistema. Na žalost, autori programa ovu mogućnost često zloupotrebljavaju.


Tako se pri pokretanju računala podižu razni "korisni" programi koji uopće nisu potrebni. Ima programa koji svakih par sati provjeravaju postoji li nova inačica (verzija) tog programa, kao da to nije dovoljno učiniti jednom dnevno (ili čak tjedno). U toj skupini su i programi koji će "ubrzati" prikaz određenih sadržaja, reagirati na pojavu određenog tipa podataka itd. Korisnik ih uglavnom nije svjestan, a korist od njih je dvojbena. No kako su stalno aktivni zauzimaju prostor u radnoj memoriji, opterećuju procesor i sve u svemu proizvode znatno više štete nego koristi.

U tu skupinu ponekad možemo ubrojiti i sigurnosne (antivirusne i antimalware) programe. Na računalu su takvi programi nužni, no korisnici u strahu ponekad instaliraju i više programa za istu namjenu. Kako svaki od njih ostaje aktivan i provjerava svaki zapis, to može jako usporiti računalo. Pri tome je dobit u sigurnosti zanemariva jer će jedan dobar antivirusni program dovoljno zaštiti računalo.

Zbog svega ovoga nije čudno da Windowsi vremenom usporavaju. No to se može u velikoj mjeri umanjiti dobrim administriranjem računala. Moguće je počistiti većinu smeća, ukloniti nepotrebne dijelove registrya i zaustaviti pokretanje suvišnih programa. Ovi postupci zahtijevaju dobro poznavanje rada računala pa je to najbolje povjeriti iskusnom administratoru. No ako to činite jednom do dva puta godišnje trošak takvog postupka brzo će se isplatiti kroz uštedu u vremenu zbog bržeg rada računala.

Na žalost, većina korisnika obraća se administratoru tek kad problemi postanu preveliki ili računalo prestane s radom, odnosno učestalo se "ruši". Tada je obično šteta toliko velika da je ponovna instalacija jedino rješenje. To košta znatno više i dovodi do gubitka određenih informacija, potrebe za ponovnim podešavanjem programa itd. Sve u svemu, puno veća "glavobolja" za korisnika.


Dakle, razlog za usporavanje Windowsa je:
 nedovoljno administriranje sistema.

12.8.16

Veliki brat kao suvozač

Primjena računala u automobilima u stalnom je porastu. Od početnih sklopova za bolji rad motora preko GPS uređaja pa do kamera i sustava za automatsko upravljanje vozilom svaki dan su automobili sve "pametniji". Trenutni hit je uvođenje međusobne povezanosti, pri čemu se računa na petu generaciju mobilnih tehnologija. Naravno, sve se ovo radi u ime veće sigurnosti, učinkovitosti i dobrobiti za sve sudionike u prometu.

Da se razumijemo, ja nisam tehno skeptik. Iskreno vjerujem da se pametnom upotrebom tehnologije može svijet učiniti boljim. No istovremeno moramo biti svjesni da postoji i druga strana medalje. Nije loše pogledat i neke posljedice koje se većini neće svidjeti.

Počnimo od prevelikog povjerenja u tehnologiju. Za to ste vjerojatno već čuli. Naime, ljudi su skloni doslovno slušati upute uređaja za navigaciju. To dovodi do situacija u kojima vozači skrenu sa ceste u more, provalije ili niz stepenice. GPS uređaji nisu sasvim sigurni pa će ponekad pogriješiti i do 30 metara. Pri tome se od vozača očekuje barem zrnce razumnog razmišljanja. Na žalost, ovo očekivanje nije uvijek ostvareno.


Sličan problem je i sa sistemima za automatsko upravljanje (auto pilot). Zadnjih dana čuli smo za nekoliko nesreća koje su nastale nakon što je vozač upravljanje prepustio elektronici. Naravno, ovakvi sistemi se još razvijaju i nisu ni blizu razini koju možemo smatrati sigurnom. Zbog toga se od vozača očekuje da i dalje prate vožnju i drže ruke na upravljaču. No na internetu smo mogli vidjeti vozače koji čitaju, gledaju u mobitel ili čak spavaju za vrijeme automatske vožnje. Treba znati da je pred zakonom, bez obzira na elektroniku, za nesreću kriv vozač.

Na razne nesreće većina vozača primjenjuje poznato načelo: neće mene. Zbog toga treba razmotriti i stvari koje će vremenom utjecati na sve nas. Naime, vozila sve više skupljaju podatke o vožnji. U Rusiji je u nekoliko slučajeva sud osudio vozača na osnovu informacija koje su dobivene od elektronike u njegovom vozilu. Uglavnom je riječ o video snimkama. Dakle, elektronika je "svjedočila" protiv vozača. Upravo ovaj trend će imati sve veći utjecaj. Tako je u SADu zatraženo da se u vozila ugradi neka vrsta "crne kutije".

No ovakvi oblici nadzora neće se zaustaviti samo na obradi prometnih nesreća. Upotreba tehnologije odavno je prisutna u nadzoru prometa (radar, prometne kamere i slično). Povezivanje vozila sa javnom mrežom ovo će podići na novu razinu. Samo je pitanje vremena kad će započeti nadzor vožnje na osnovu podataka koje vozilo prikuplja i šalje u mrežu. Tako nije daleko dan kad će netko reći: "Platio kaznu i ostao bez dozvole jer me j****i auto prijavio policiji".

Velik brat je već u nekim automobilima. Namjera mu je da kroz desetak godina bude u svim. Čak i vozači starih automobila bit će nadzirani od strane ostalih vozila.

Pitanje je, dakle, kud to vodi. Odgovor je jednostavan. Vožnja kakvu poznajemo kroz neko vrijeme postat će dio povijesti. Automobili će se kretati sami i doći će dan kad će upravljanje vozilom biti zabranjeno. Realno je za očekivati da su se već rodila djeca koja nikada neće voziti auto. Hoće li takav oblik prometa biti sigurnije i brži? Vjerojatno da. No sigurno će biti onih kojima će to jako smetati.


11.8.16

Tko to tamo "sluša"?


Svojevremeno sam bio u društvu s nekoliko informatičara i razgovor je skrenuo na pitanje nadzora i prisluškivanja. U šali sam uzeo mobitel kao da želim nešto pogledati i uključio snimanje zvuka. Mobitel sam ostavio na stolu i uključio se u razgovor. Nakon par minuta postavio sam pitanje kako možemo biti sigurni da se ovaj razgovor ne snima. Svi su bili uvjereni da je to nemoguće jer sjedimo na terasi, oko nas je buka prometa itd. Nakon par minuta takvih argumenata pustio sam snimku s mobitela. Naravno svi smo se nasmijali, ali i zabrinuli. Dakle, ako se u bilo kojem trenutku pitamo sluša li (ili snima) netko naš razgovor, možemo samo zaključiti da to ne znamo.

Suvremene tehnologije iznimno su učinkovite upravo u nadzoru, praćenju i prisluškivanju korisnika. Na primjer, korištenje mobitela ostavlja iznimno puno tragova o vama. Mjesto gdje se nalazite, podatak s kime komunicirate, detalji o uslugama i tehnologijama koje koristite itd. Ako vam to izgleda bezazleno, razmislite ponovno. Na osnovu ovih podataka moguće je dobiti jasnu sliku o vama i vašem životu.

Da bi umanjili strah,  ovi podatci dobili su šminka ime: meta data. Obrazloženje je da su to podatci o podatcima. Kao da to nisu podatci. EU parlament je 2006 donio preporuku da se ovi podatci čuvaju od 6 mjeseci do 2 godine. Tek nakon što su korisnici pokrenuli brojne sudske sporove na nacionalnim i europskim sudovima, Europski sud pravde ukinuo je ovu preporuku 2014. godine. Obratite pažnju da odluku donose političari a ukida sud, te da ukidanje preporuke ne donosi zabranu takvog djelovanja.

No to su samo tehnički podatci. Kako danas tehnologiju koristimo za cijeli niz međusobnog komuniciranja, stvari postaju znatno složenije. Svi oblici komuniciranja idu preko nekog posrednika. Zapravo može biti cijela sila posrednika (pružatelj usluge, serveri koji prosljeđuju podatke, središnji server na kojem se komunicira itd.). To omogućuje praćenje i samog sadržaja komunikacije.


Jasno je da se tehnikama pretraživanja teksta može sustavno (upotrebom računalnih sustava) pratiti sadržaj. No suvremene tehnike omogućuju i prepoznavanje govora. Upitajte se zašto se ova tehnologija u zadnje vrijeme tako brzo razvija. Računala mogu prepoznavati i lica pa je tako moguće "prisluškivati" i fotografije. Dodamo li na to činjenicu da ljudi danas bez puno razmišljanja preko niza javnih servisa (društvene mreže) objavljuju podatke o sebi i svojim bližnjima, slika postaje puno jasnija.

Praćenjem komunikacije ne bave se samo obavještajne službe. Zapravo, mnogo više to čine razne komercijalne agencije. Cilj je pokupiti što više informacija o nekoj osobi da bi se bolje plasirala reklama. Dakle, mnogo nas više prate da bi nam bolje uzeli novac nego da bi pratili naše političke stavove.

To postavlja pitanje može li se to izbjeći? U teoriji, može. Naime, možete otići živjeti u neku divljinu gdje nema tehnološke komunikacije, nastaniti se u nekoj spilji (po mogućnosti unutar planine koja je bogata metalima) i ne izlaziti iz te spilje ni noću jer će vas i tada vidjeti sateliti s infracrvenim kamerama.


Dakle, ako se pitate prati li netko vašu komunikaciju odgovor je: DA!

10.8.16

Privid izbora

Jedna od glavnih prednosti otvorenih platformi kao što je PC je u mogućnosti odabira. Korisnik može odabrati programe koji njemu odgovaraju. Barem tako kaže teorija. Ponešto razočaran novi Edgeom odlučio sam preispitati vlastiti odabir internet preglednika (ili pučki browsera).

Kod takvog posla važno je odbaciti emotivnost i pristupiti problemu objektivno. Tako sam u startu "objektivno" odlučio odbaciti Operu jer mi je antipatična. Time se odabir sveo na četiri programa. Kroz godine nekoliko puta sam uspoređivao te programe i gotovo uvijek završio na Internet Exploreru.

No IE je postao stvarno prespor i izrazito nestabilan. Zamrzava se, ponovno učitava stranicu, ruši se, sve skupa je jednostavno prelilo čašu. To nije posljedica loše podešenosti mog računala jer slično iskustvo prijavljuju i drugi korisnici. Što kaže moj prijatelj: IE je aorist.

Naravno, kao višegodišnji korisnik IE najviše sam očekivao od Edgea. No, kao što sam napisao u prošlom tekstu, Edge se sam isključio iz utakmice nemogućnošću iznošenja linkova na desk. Osim toga u par dana rada uspio je par puta zaglaviti, ima problema sa zatvaranjem stranica i slično.

Sljedeći kandidat je, naravno, Firefox. Njega sam ranije neko vrijeme koristio i nisam bio oduševljen. Imao sam nekoliko sigurnosnih problema s njim. Možda jednostavno nisam imao sreće ali to je ostavilo gorak okus. Osim toga u zadnje vrijeme razvoj programa je malo zastao pa neka rješenja izgledaju baš zastarjelo. Izgleda da nisam jedini koji tako misli jer mu je tržišni udio pao ispod 10%.


Preostao je, dakle, Chrome. Moram priznati da me je od njega odbijao izrazito agresivan pokušaj Googlea da mi na računalo instalira taj program. U zadnjih par godina vjerojatno sam više stotina puta odbio ponudu da "popravim svoje web iskustvo" instalacijom Chroma. No na kraju je Chrome ipak dospio na moje računalo. To nije moj prvi susret s njim ali prvi put ga promatram kao program koji bih mogao svakodnevno koristiti.

Brz je, ne poričem. Ima dobru podršku najnovijih tehnologija, a neke njegove mušice daju se ispraviti izrazito bogatom ponudom dodataka (Extensions). Na primjer, nemogućnost podešavanja sadržaja novog taba lako se rješava dodatkom po  imenu New Tab Redirect. Osim toga izgled je moguće mijenjati korištenjem ogromnog broja tema. Dakle, dojam je izrazito pozitivan ali ...

Izgleda kao da autori browsera imaju nalog da naprave jednu veliku glupost u programu. Kada ih korisnici na to upozore ustraju u obrani takve politike, iz potpuno neshvatljivih razloga. Tako Chrome bez ikakvog upozorenja zatvara sve tabove. Kao korisnik koji pri nekom poslu zna imati više prozora i u svakom od njih po nekoliko tabova, ovo mi je neprihvatljivo. Naravno da znam da se zatvoreni prozor može ponovno otvoriti sa svim ranije otvorenim tabovima. No ako je u međuvremenu otvaran drugi prozor stvar je nepovratno izgubljena.

Puno korisnika već godinama traži da se to promijeni. Kao programer znam da je to jako lako napraviti. No autori insistiraju da je to protivno njihovoj politici. Možemo samo nagađati koliko je sati uludo utrošeno u ponovnom pronalaženju greškom zatvorenih stranica.
Dakle, korisnici imaju mogućnost odabira. Mogu odabrati koji će problem svakodnevno trpjeti zato što je netko zamislio politiku koja potpuno zanemaruje želje korisnika.


Zaključak: Odaberite program čiji  vas nedostatak najmanje nervira.

9.8.16

Na rubu upotrebljivosti.

Brzina (čitaj: sporost) Internet Explorera predmet je stalnog ismijavanja. Explorer je kroz godine uživao u prednosti koju donosi automatska instalacija zajedno sa Windowsima. Tek kad je izgubio dominantan tržišni položaj u Microsoftu su se zabrinuli i prije godinu dana predstavili znatno brži i lakši preglednik po imenu Edge.


Iza malo "naoštrenog" plavog slova E dobili smo program koji je brz i gotovo  neupotrebljiv. Najbolje što se o njemu moglo reći je da je bolji nego što je bio IE u svojoj prvoj verziji (ako još neko pamti 1995.). Pogledao sam ga i zaključio treba pričekati sljedeću inačicu.

I evo je! Novi Edge pojavio s godišnjim updateom Win10. Program je ostao brz, izgled mu je poboljšan (u meni omiljenoj tamnoj temi), a dobio je i dodatke (Extensions). Naravno, ponuda dodataka je u početku vrlo ograničena ali nužni dodatak za blokiranje reklama je tu. Kako je jako jednostavno preraditi dodatke za Chrome tako da rade u Edgeu za očekivati je da će se ponuda brzo proširiti.

Uz malo truda moguće je promijeniti početnu stranicu i osnovni pretraživač (čitaj: odabrati Google). Naravno, Bing će i dalje ostati kao polje na novoj stranici (New Tab) ali to mu možemo oprostiti. Još uvijek nema podrške za Javu ali se priča da je dodatak u izradi. Sve u svemu, prvi dojam je jako dobar sve dok...


Neke su stvari na računalima tekovina. Navikli smo na njih i bez njih ne možemo. Zamislite, na primjer, da vam netko uzme Copy/Paste. Jedna od takvih stvari je mogućnost da u internetskom pregledniku "uhvatim" link i ostavim ga na radnu površinu (desktop) ili u neku mapu. Činim to zato da bih kasnije pogledao isti sadržaj, da se podsjetim na nešto što trebam proučiti, da si složim privremeni popis linkova za neki projekt itd.

Još u prošlogodišnjoj verziji primijetio sam da to nije moguće u Edgeu. Zapravo, prvo u to nisam vjerovao pa sam na mreži tražio uputu kako se to radi. Našao sam na puno upita kako to učiniti i na pozive autorima da to što prije riješe.

Vjerovali ili ne, ta mogućnost je i dalje nedostupna i ne postoji namjera da se to popravi. Naime, Microsoft smatra da linkove treba čuvati na druge načine (Favorites, One note itd). Obrazloženje je da će tako sačuvani linkovi biti dostupni na svim uređajima koje koristite (npr. prijenosno računalo, tablet ili ako baš morate, Win10 mobitel).

Meni je (a vjerujem i brojnim drugim korisnicima) to jednostavno neprihvatljivo. Link koji spremim u neki dokument nije mi više vidljiv na ekranu pa je lako na njega zaboraviti. U Favorites spremam samo važnije linkove (i tako tamo brzo nastane kaos). Sve u svemu, prvotni pozitivan dojam brzo se otopio.

Moja ocjena: Skoro upotrebljivo ali ne hvala.

8.8.16

Evo njega opet!

Korisnici Windows 8 imali su priliku vidjeti "novi" Skype. Ako spadate u tu skupinu a ne pamtite taj program to je zato što nam optimizam pamćenja pomaže da zaboravimo neugodne stvari. Taj program je bio toliko loš i nedorađen da ga gotovo nitko nije koristio. Nismo se čudili kad je Microsoft objavio da ga napušta.
No sa novim updateom za Windows 10 pojavila se i nova reinkarnacija tog programa. Navodno je iznova napisan od nule. Izgledom je prilagođen Windows 10 okruženju i znatno je više integriran u sistem. To znači da se može koristiti i unutar drugih programa. Osim toga u prostoru za notifikaciju ispisivat će se primljene poruke pa je čak moguće i odgovoriti bez otvaranja programa. Riječ je još uvijek o razvojnoj inačici pa zato nosi naziv Skype Preview. Naravno, odmah su se pojavile (razumne) špekulacije da su dani klasičnog Skype programa odbrojani.

Istini za volju program je znatno funkcionalniji nego prošli put i sadrži većinu funkcija klasičnog Skypea. No nedostaje jedna od najvažnijih. Riječ je o automatskoj promjeni statusa na Away nakon nekog perioda neaktivnosti. Tako vaši kontakti neće vidjeti da ste odsutni od računala i izgledat će da ih ignorirate.
Jedina značajnija novost je (izrazito dvojbena) mogućnost da razgovarate s računalima (tzv. botovima). Dakle ako nemate s kim popričati možete traćiti vrijeme u razgovoru sa strojevima koji vas ionako ne razumiju.
Na žalost, ponašanje programa je ostalo neizmijenjeno. Tako će vas sistem prilikom instalacije upitati želite li svoje kontakte povezati s ovim programom. Ako odbijete tu mogućnost sistem će vas i dalje (bez pitanja) prijaviti (logirati) u program koristeći vaš Microsoft identitet. Otvorite li ga vidjet će te da su kontakti dostupni unatoč tome što ste rekli NE.
Koristite li Skype od ranije tada već imate korisnički račun i listu kontakata. Novi Skype identitet vam u tom slučaju treba kao ribi bicikl. Stoga je ovo nasilno kreiranje novog identiteta još teže shvatiti. Možda je jednostavno riječ o tome da se poveća broj "korisnika" tako da će se neki brojati dva puta.

Ne želite li ovaj program koristiti otvorite ga, kliknite na ikonu u donjem lijevom kutu. Pojavit će se prozor za podešavanje vašeg korisničkog računa i tu se nalazi i mogućnost da se odjavite (sign out). Nakon toga možete iskoristit novu mogućnost Win10 (dio najnovijeg update-a) da desnim mišem kliknete na program u Start izborniku i naredite njegovo uklanjanje (Uninstall).
Moja ocjena: Otvorih, vidjeh, obrisah.