Postoji pametan i postoji glup način financiranja računalnih
programa. Naravno, glup način je dominantan i brzo potiskuje i zadnje ostatke pametnog
rješenja. Zašto? Zato što glup način omogućuje maloj skupini ljudi da zaradi
ogromne novce, a većina ljudi vjeruje da nisu ništa platili. Govorimo, naravno,
o razlici između komercijalnih (plaćenih) programa i "besplatnih"
programa koji se financiraju objavom reklama.
U prethodnoj rečenici riječ besplatno je u navodnicima jer
je riječ o velikoj zabludi. No valja prvo reći da postoje i stvarno besplatni
programi (freeware). To su programi koje su autori bez ikakve naknade (i bez
reklama) ponudili svijetu. Mnogi od tih programa su sasvim usporedivi s komercijalnima,
a u nekim slučajevima ih i nadmašuju. No to je druga priča i u ovom tekstu ne
govorimo o tim programima.
Govorimo o programima koje nalazimo u programu koji se zove
store/shop/app store/itd. u zavisnosti koji uređaj i koji operativni sustav koristimo.
To su oni programi pored kojih piše besplatno (free). Po mnogo čemu to su
najskuplji programi na svijetu!
Svaki program mora netko napisati. Autori od toga žive,
dakle treba ih platiti. Kod komercijalnih programa korisnik kupuje program i
tako plaća sve troškove. To uključuje autore, trošak oglašavanja programa,
opremu programa i trošak prodaje (rabat, naknada banci itd.). Dakle, određena
skupina ljudi dijeli novac od prodaje programa. Pri tome svi oni ostvaruju
zaradu jedino ako se program proda. Zato je to pametan način. Naime, to kupca stavlja
u središnji položaj. Program mora zadovoljavati potrebe kupca i pružiti ugodan
rad jer u protivnom neće kupiti program pa nema ni zarade autorima.
Cijela ova priča potpuno se ruši kod tzv.
"besplatnih" programa. Kao prvo, korisnik vjeruje da nije ništa platio.
Zbog toga ima niže kriterije i zahtjeve. To znači da program ne mora biti tako
dobro napisan. Zbog toga ovakve programe mogu pisati i manje vješti (čitaj puno
jeftiniji) programeri. Osim toga koriste se tehnike ubrzanog pisanja koje
dodatno ruše kvalitetu i učinkovitost. Kako je ovo masovni trend razvila se
cijela industrija programera (uglavnom iz jugoistočne Azije) koji rade za par dolara
tjedno. Opći pad kvalitete navodi korisnike na dodatno smanjivanje kriterija
što cijelu stvar dodatno pogoršava. No kupci lošu kvalitetu pravdaju argumentom
"nisam ništa platio". Istina je, naravno, sasvim suprotna.
"Besplatni" programi financiraju se reklamom. To
znači da se u cijelu priču osim autora programa uključuju i brojni drugi ljudi.
Kao prvo, to su razni posrednici koji prodaju reklamni prostor, dizajneri koji
oblikuju te reklame, pisci sadržaja reklame itd. Tisuće ljudi koje netko mora
platiti. Najgluplje je zaključiti da to plaćaju oglašivači. Sve se zasniva na
tome da reklama navede korisnika da kupi proizvod ili uslugu i time plati
cijelu stvar. Ovakvo posredno plaćanje dovodi do toga da korisnik potroši
znatno veći iznos kupujući skuplje proizvode zbog visokog troška njihovog
oglašavanja. Stvarnu sliku dobivamo tek kad na to dodamo nepotrebne kupovine kao
posljedicu zavedenosti reklamom i stvarne troškove dopreme reklame (trošak veze
na mobilnim uređajima).
"Besplatni" programi koštaju puno više od
komercijalnih programa. Na žalost, ovaj trošak je dobro skriven. Uvjerenje
korisnika da program nije platio zapravo je najveći uspjeh za posrednike na
tržištu programa. Zbog svega toga možemo očekivati postupni nestanak
komercijalnih programa i sve veću zastupljenost programa financiranih reklamom.
U novije vrijeme i Windowsi u Start izborniku objavljuju reklame u vidu
preporuke programa za neku namjenu. Upotreba programa za blokiranje reklama
(subverzivno djelovanje iz fotelje) donekle usporava proces ali ga neće
zaustaviti.
No comments:
Post a Comment