Umjetna inteligencija? Kaj god!

Tehnološki svijet obožava pretjerivanje s terminima. Na primjer, nešto što bi se trebalo zvati stereovizija (privid dubine slanjem po jedne slike za svako oko) naziva se 3D. Kako će se uskoro pojaviti ekrani koji mogu pokazati trodimenzionalnu sliku trebat će novi izraz, nešto tipa Real 3D. Ima nebrojeno mnogo takvih primjera.

Najnoviji je nazivanje programa tipa Cortana, Siri i Google Now umjetnom inteligencijom. Wikipedija inteligenciju definira kao sposobnost logičnog razmišljanja, razumijevanja, samosvijesti, učenja, planiranja, kreativnosti i rješavanja problema. Umjetna inteligencija bi, prema tome, trebala biti tehnološki sklop s programom koji ima navedena svojstva. Spomenuti programi nemaju niti jedno od njih.

I dok nas mediji, filmovi pa i neki ugledni znanstvenici plaše idejom da će samosvjesna umjetna inteligencija sigurno dovesti do uništenja čovječanstva (prije bih se kladio na genetski inženjering), postavlja se pitanje koliko smo od toga udaljeni. Neki još uvijek postavljaju pitanje je li to uopće moguće ostvariti.

Kao prvo treba početi od toga da čovječanstvo još uvijek ne razumije prirodnu inteligenciju. Naime, o razumnom ponašanju živih organizama znamo jako malo. Poznavanje ljudske svijesti i djelovanja mozga je rudimentarno. Naravno, ostvaren je ogroman napredak u nekoliko zadnjih godina ali to je još uvijek samo grebanje po površini problema. Bez razumijevanja prirodnih rješenja jako je teško napraviti umjetne modele.

 Ono što danas imamo zapravo su bolje ili lošije imitacije inteligencije. Riječ je o programima koji imaju cijeli niz unaprijed zadanih reakcija i ograničenu sposobnost učenja. Ovakvi programi razvijaju se već godinama, a njihovi autori znaju da to nikada neće dovesti do stvarne inteligencije. Ako se takav program pokrene na dovoljno snažnom računalu (super kompjuter) to može u nekim slučajevima uspješno obmanuti čovjeka. No takve programe bolje bi bilo nazivati prividna inteligencija. Najbolji dokaz za to je činjenica da ti programi podržavaju mali broj jezika. Da su stvarno inteligentni mogli bi sami naučiti sve jezike.

Programi koji se danas nude korisnicima u najboljem slučaju moći će, s vremenom, u visokom postotku razumjeti i izvršiti zahtjeve korisnika. Takvi programi omogućit će ljudima lakše korištenje računala, bolju organizaciju vremena i slično. No zamislimo li takav program, nailazimo na još jedan zanimljivi problem. Većina internetskih sadržaja danas se financira reklamom. Načinimo li program koji je u stanju prepoznati reklamu, većina korisnika će mu narediti da je ukloni. Zato je pitanje želi li računalna industrija takav program.

Naravno, s vremenom će umjetna inteligencija biti proizvedena. To će vjerojatno zahtijevati sasvim drugačije računalo. Na primjer, u Engleskoj rade na razvoju računala koje bi trebalo imati milijun međusobno povezanih jezgri. Time pokušavaju imitirati neuronsku strukturu u mozgu živih bića. Na žalost UI će se prvo primjenjivati u vojne svrhe. Spojem robotike, autonomnih dronova i umjetne inteligencije moguće je proizvesti moćna oružja. Vojna primjena ujedno osigurava fondove za razvoj. Upravo zbog toga nema sumnje da će se razvoj nastaviti i dalje.

Postojanje inteligentnih strojeva imat će ogroman utjecaj na svijet. Pri tome ne mislim da će takvi strojevi zavladati svijetom u nekom vojnom smislu. Mnogo veći učinak njihova će primjena imati na industriju i poslove u cjelini. Zbog toga bi umjetna inteligencija mogla proizvesti još gore ekonomske uvjete i produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Upravo zbog toga treba tražiti drugačiju organizaciju društva u cjelini. Treba stvoriti svijet u kojem će roboti raditi, a ljudi kreirati (i prigovarati).