Najveća prijetnja vašem računalu

Sigurnost računala preduvjet je za njegovu upotrebu. Računalo čija sigurnost je narušena opasnost je i za korisnika tog računala ali i za druga računala na mreži. Zato pogledajmo što je najveća prijetnja sigurnosti računala.

No prije nego odgovorimo na to pitanje treba ukazati na jednu zanemarenu pojavu. Naime, računalni virusi i drugi oblici štetnih programa su vrlo korisni za čovječanstvo. Mnogi će poricati ovu tvrdnju no pogledajmo što bi bilo da štetni programi nisu nastali zajedno s razvojem računala.

Kad je 1918. izbila epidemija "španjolske" gripe smrtnost oboljelih je bila katastrofalna. Razlog tome je da se Europljani do tog trenutka nisu susreli s takvim virusom. No to, na sreću, nije bio prvi virus s kojim su se ljudi susreli. Zbog toga je postojao mehanizam zaštite koji je kod sretnijih doveo do preživljavanja i proizveo imunitet. Da toga nije bilo došlo bi do općeg izumiranja ljudi.

Potpuno isto načelo vrijedi i za računala. S pojavom prvih računala pojavili su se i prvi zloćudni programi. U početku je bila riječ o šali. Jedan od prvih takvih programa kreirao je gomilu praznih zapisa sa dugim, slučajno odabranim imenima. Korisnik je u to doba morao upisati ime zapisa koji želi obrisati. Ne čudi da se žrtve ovakve "šale" baš i nisu smijale. Zloćudni programi su ubrzo postajali sve opasniji. Zbog toga se razvio mehanizam obrane, odnosno nastalo je područje koje danas nazivamo računalna sigurnost. Tako su se zloćudni programi i programi za obranu računala razvijali paralelno, u nekoj vrsti evolucijske borbe.

Zamislimo li sada da se to do danas nije dogodilo. Internet i računalni sustavi presudni su za suvremeni život. Bez njih stalo bi sve (financije, trgovina, promet, zdravstvo itd.). Svi ti sustavi bili bi krajnje ranjivi i pojava računalnog virusa mogla bi dovesti do urušavanja društva uz katastrofalni broj mrtvih.

Upravo ova evolucija dovela je do toga da danas većina računala ima nekoliko ugrađenih mehanizama za zaštitu od zloćudnih programa. Osim toga i serveri s kojima se vaše računalo povezuje također se pore protiv ove napasti. Na primjer, elektronička pošta redovno se provjerava kako bi se izbjeglo širenje zaraze. Zbog svega toga danas je znatno teže napisati uspješan zloćudni program. Da bi autor u tome uspio on mora pronaći slabu točku u obrani računala.

To nas vraća na početno pitanje: što je najveća prijetnja sigurnosti računala? Postavite li to pitanje bilo kojem stručnjaku za računalnu sigurnost odgovor je uvijek: korisnik. Naime upravo ste vi, dok koristite računalo, najveća prijetnja njegovoj sigurnosti.

Kako su obrambeni mehanizmi dobro razvijeni, većina zloćudnih programa oslanja se na "pomoć korisnika" i od korisnika zahtijeva neku aktivnost. To može biti bilo što, od poziva da kliknete na neki link do sistemskog zahtjeva za dozvolu pokretanja nekog programa. Pri tome autori uglavnom računaju na to da korisnik neće dobro promisliti prije ovakve aktivnosti, odnosno da uopće neće pročitati što ga računala pita. Na žalost, uglavnom su u pravu. Prema nekim istraživanjima više od 95% svih napada na računalo uspjelo je zbog "suradnje" korisnika.

Iz svega toga možemo zaključiti da za sigurno korištenje računala pored dobre programske zaštite treba još i zerica zdravog razuma.