Svojevremeno sam bio u društvu s nekoliko informatičara i
razgovor je skrenuo na pitanje nadzora i prisluškivanja. U šali sam uzeo
mobitel kao da želim nešto pogledati i uključio snimanje zvuka. Mobitel sam
ostavio na stolu i uključio se u razgovor. Nakon par minuta postavio sam
pitanje kako možemo biti sigurni da se ovaj razgovor ne snima. Svi su bili
uvjereni da je to nemoguće jer sjedimo na terasi, oko nas je buka prometa itd.
Nakon par minuta takvih argumenata pustio sam snimku s mobitela. Naravno svi
smo se nasmijali, ali i zabrinuli. Dakle, ako se u bilo kojem trenutku pitamo
sluša li (ili snima) netko naš razgovor, možemo samo zaključiti da to ne znamo.
Suvremene tehnologije iznimno su učinkovite upravo u
nadzoru, praćenju i prisluškivanju korisnika. Na primjer, korištenje mobitela
ostavlja iznimno puno tragova o vama. Mjesto gdje se nalazite, podatak s kime
komunicirate, detalji o uslugama i tehnologijama koje koristite itd. Ako vam to
izgleda bezazleno, razmislite ponovno. Na osnovu ovih podataka moguće je dobiti
jasnu sliku o vama i vašem životu.
Da bi umanjili strah,
ovi podatci dobili su šminka ime: meta data. Obrazloženje je da su to
podatci o podatcima. Kao da to nisu podatci. EU parlament je 2006 donio
preporuku da se ovi podatci čuvaju od 6 mjeseci do 2 godine. Tek nakon što su
korisnici pokrenuli brojne sudske sporove na nacionalnim i europskim sudovima,
Europski sud pravde ukinuo je ovu preporuku 2014. godine. Obratite pažnju da
odluku donose političari a ukida sud, te da ukidanje preporuke ne donosi
zabranu takvog djelovanja.
No to su samo tehnički podatci. Kako danas tehnologiju
koristimo za cijeli niz međusobnog komuniciranja, stvari postaju znatno
složenije. Svi oblici komuniciranja idu preko nekog posrednika. Zapravo može
biti cijela sila posrednika (pružatelj usluge, serveri koji prosljeđuju
podatke, središnji server na kojem se komunicira itd.). To omogućuje praćenje i
samog sadržaja komunikacije.
Jasno je da se tehnikama pretraživanja teksta može sustavno
(upotrebom računalnih sustava) pratiti sadržaj. No suvremene tehnike omogućuju
i prepoznavanje govora. Upitajte se zašto se ova tehnologija u zadnje vrijeme
tako brzo razvija. Računala mogu prepoznavati i lica pa je tako moguće
"prisluškivati" i fotografije. Dodamo li na to činjenicu da ljudi
danas bez puno razmišljanja preko niza javnih servisa (društvene mreže)
objavljuju podatke o sebi i svojim bližnjima, slika postaje puno jasnija.
Praćenjem komunikacije ne bave se samo obavještajne službe.
Zapravo, mnogo više to čine razne komercijalne agencije. Cilj je pokupiti što
više informacija o nekoj osobi da bi se bolje plasirala reklama. Dakle, mnogo
nas više prate da bi nam bolje uzeli novac nego da bi pratili naše političke
stavove.
To postavlja pitanje može li se to izbjeći? U teoriji, može.
Naime, možete otići živjeti u neku divljinu gdje nema tehnološke komunikacije, nastaniti
se u nekoj spilji (po mogućnosti unutar planine koja je bogata metalima) i ne
izlaziti iz te spilje ni noću jer će vas i tada vidjeti sateliti s infracrvenim
kamerama.
Dakle, ako se pitate prati li netko vašu komunikaciju
odgovor je: DA!
No comments:
Post a Comment